Svijet umjetnosti i inspiracija

Milica Bjelanović je rođena u Zrenjaninu, gdje i danas živi i stvara. Godine 1988. diplomirala je na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, nakon čega je završila postdiplomske studije u klasi prof. Živka Đaka. Od 1989. godine članica je SULUV-a.

Milica je izlagala na više od stotinu grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu (u Japanu, Španiji, Poljskoj, Švedskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Francuskoj, Mađarskoj) i učestvovala je na više od 30 umjetničkih kolonija. Njena djela se nalaze u kolekcijama širom svijeta.

Šta vas je privuklo grafici i zašto ste se opredijelili baš za taj medij?

Grafika je veoma tajanstvena i uvijek pripremi neko iznenađenje, ali su mogući i eksperimenti. Budući da radim sa crnom, bijelom i onim suptilnim nijansama sive, to je za mene najjednostavniji način da izrazim osjećanja, emocije i raspoloženja.

Imate li omiljenu grafičku tehniku ili onu kojoj se najčešće vraćate?

Da, to je akvatinta. Radim je najčešće i najdraža mi je jer nudi najviše mogućnosti.

Vaše grafike su obišle zaista mnogo zemalja i značajan broj vaših radova se nalazi u kolekcijama širom svijeta. Smatrate li to jednom od prednosti grafike u odnosu na klasično slikarstvo?

Da, naravno. Grafiku jednostavno spakujete u tubu i pošaljete u svijet.

Na većini vaših radova, barem onih koje smo imali priliku vidjeti, dominiraju crna, bijela i nijanse sive, ali pojavljuju se i momenti kada vam je potrebna boja kako biste u potpunosti izrazili svoju misao. Kada se to dešava?

Kada imam potrebu da izazovem neku senzaciju, umjetnički incident, tada mi treba boja. Najčešće su to osnovne boje – kada ih koristim, to je crvena, plava, žuta, dakle čista boja. Ne miješam ih i ne tražim specifičnu nijansu, već mi služe kao svojevrsna senzacija.