Svijet umjetnosti i inspiracija

Freska je jedna od najznačajnijih tehnika zidnog slikarstva u historiji umjetnosti. Iako se najčešće povezuje s umjetničkom renesansom, freska se koristila hiljadama godina prije toga. Danas ona inspiriše kako stare majstore, tako i savremene umjetnike.

Budući da se stvara slikanjem direktno na malter, freske nude trajnost kakva se ne nalazi u svim oblicima umjetnosti. Upravo zato je ova tehnika omiljeni izbor mnogih muralista. To dokazuju i dobro očuvana remek-djela, uključujući zidove Pompeja ili radove renesansnog umjetnika Michelangela i njegov svjetski poznati strop Sikstinske kapele.

Šta je freska?

Freska je vrsta slikarstva kod koje se slika bojom na zid ili strop prostorije, i to aplikacijom pigmenta na intonaco (najgornji sloj maltera). Italijanska riječ fresco znači „svjež“, jer pravo intonaco pod freskom mora biti vlažno prilikom nanošenja boja. Dakle, radi se o direktnom nanošenju pigmenta na vlažan malter, što uzrokuje dugotrajnost boja i same slike.

Vrste fresaka

Postoje tri uobičajene vrste fresaka: buon (prava), secco (suha) i mezzo (srednja).

Kod slikanja buon freske („prave freske“) umjetnik radi direktno na vlažnom malteru. Zbog prirodne ljepljivosti intonaca, korišteni pigment ne mora sadržavati nikakav vezivni medij koji povezuje boju i zid. Umjesto toga, može se jednostavno pomiješati samo s vodom.

Nasuprot tome, secco („suha freska“) koristi suhu podlogu. Kako bi se boje zadržale na zidu, potrebno je pomiješati pigmente s vezivnim medijem, kao što je ljepilo ili žumance.

Mezzo („srednja freska“) slika se na gotovo suhom do polusuhom intonacu. Tokom renesanse, ovaj tip freske postao je široko korišten i po popularnosti je na kraju nadmašio čak i buon fresku.

Umjetnici pri slikanju fresaka koriste ručno izrađene boje. One se sastoje od mineralnih pigmenata koji se dobijaju iz zemlje. Ovi pigmenti najbolje odolijevaju alkalnom djelovanju kreča, koji brzo uništava zasićenost i jasnoću boja. Pigmenti se miješaju s destilovanom vodom i čuvaju uglavnom u staklenim posudama.

Od kistova se koriste sve vrste vlakana, ali najčešće tvrđe životinjske dlake. Okruglost ili pljosnatost kistova zavisi od dijelova i tipa freske. Ipak, pazite na vrlo mekane kistove koji mogu gubiti dlake i tako ostavljati neželjena vlakna u vašoj fresci.

Danas smo približili dio teorije, sumirali glavne vrste fresaka i, što je najvažnije, objasnili šta freska zapravo jeste. Sljedeći put ćemo zaroniti u historiju ove tehnike slikanja i govoriti o najpoznatijim freskama iz svijeta umjetnosti.

S radošću,

Sabína